SontaIstorija index

Najstariji dokumenti o Sonti poticu iz doba Kralja Bele III, a datiraju od 1137. do 1196. g. U tim dokumentima detaljno su opisani TERRA ZUND i imanje koje je posjedovao Macharias Comes, ciji posjed obuhvaca vise okolnih naselja.

1206. godine pored CASTRUM SOUNCHA (tvrdjava Sonta) spominje se i selo Sund koje pripada spomenutoj tvrdjavi. U BEL ZUNDU (Unutrasnja Sonta) odrzavaju se vasari, a pripada mu i dunavsko pristaliste. Tri ribnjaka pripadaju Khi Zundu (Mala ili spoljasna Sonta) Sve navedeno nalazilo se na lokalizaciji danasnje Sonte.

Cjelokupno ovo imanje 1361. godine kupuje majka Lajosa I. U to doba u Sonti se odrzavaju zupanski skupovi. Tadasnji boravak kralja Sigismunda pokazuju njegova pisma iz 1398. koja su datirana iz Sonte sa naznakom CIVITAS (GRAD).

1434. g. mesar po imenu Galius o svom trosku osniva u Sonti prvi Staracki dom.

1464. godine o OPIDUM ZUNDU (utvrdjenom gradu) pise se kao MAGISTRATU koji ima policijsku i sudsku upravu.

1522. godine GRAD ZUND ima 141, a MALI ZUND 50 poreznih obaveznika

Poslije Mohacke bitke (1526.) ovaj kraj je bio opustosen, a ovdje su se sporadicno poceli doseljavati Sokci iz Bosne. Masovni dolazak uslijedio je tek poslije 1686. godine kada su se doseljavali vodjeni bosanskim Franjevcima. Baveci se stocarstvom, ribolovom i pcelarstvom. Zemlju su obradjivali samo toliko koliko je bilo potrebno za svoju porodicu, dok su ostale troskove pokrivali prodajom stoke. Zene su se uglavnom bavile tkanjem i pletenjem. Od zanatlija poznati su bili grncari i curcije, a sokacki kozuni i poprsnjaci trazeni su u cijeloj Slavoniji .

1570. godine u turskim defterima pise se posebno Velika i Mala Sonta.

Zbog cestih poplava 1806. godine preseljavaju se na sadasnju lokaciju.

U medjuvremenu stanovnistvo se povecalo i Sonta 1836. godine ima 382 kuce i 2785 stanovnika. 1890. godine kao veca opcina ima 650 kuca sa 4972 stanovnika. Od toga 3070 Sokaca, 1041 Njemaca, 838 Madjara i 23 ostalih.

Promjena opce privrede, intenzivna zemljoradnja, zatim unistavanje sume kao i prodavanje erarskog zemljista, zamalo nije upropastilo ovdasnje stanovnike. Pojavljuju se veleposjednici koji okupljaju zemlju i tako vlasnici postaju: Fernbach Balint, Graeber Miklos i Waindl Mor kojima pripada vise od 8000 jutara zemlje. Poslije prvog svjetskog rata uvodjenjem Agrarne reforme oni vecinom odlaze iz Sonte.

Prema popisu iz 1991. godine Sonta broji 6293 stanovnika, a prema najnovijim podacima iz 2002. godine broj Soncana se smanjuje na 4992 stanovnika, od toga se 2966 izjasnjava kao Hrvati ili statisticki 59 posto.

Prosjecna starost je 41,3 godine. Veliki je broj starackih kucanstava, veliki je broj praznih kuca, koje vlasnici, odavno otisli iz Sonte, bezuspjesno pokusavaju prodati. Soncani su ekonomski iscrpljeni. Veliki postotak zitelja Sonte kao svoj osnovni izvor prihoda navodi neprofitnu poljoprivredu.

Veliki problem predstavlja i nezaposlenost mladih ljudi. Po stjecanju srednjoskolske diplome, perspektiva je poznata - ili cekanje na birou za uposljavanje, ili obavljanje poslova za koje diploma bas i nije potrebna ili odlazak na privremeni rad u inozemstvo. To izaziva cijelu lavinu posljedica. Najteza je ta sto se mladi u ovakvim prilikama sve teze odlucuju na brak, djecu

Cini se da najstalozeniji dio populacije tvore umirovljenici. Redovito podmiruju svoje obveze, iako im mirovine kasne tri mjeseca. Malo kunu drzavu, malo politicare, no, na koncu sami sebe i svoje potomke ubjeduju kako trebamo biti zadovoljni sto imamo kruha, jer nekad je i toga nedostajalo.

Prije petnaestak godina sve je izgledalo puno ljepse. Sonta, s preko 6.000 stanovnika imala je lijepu perspektivu. Od poljoprivrede se moglo lijepo zaraditi, vecina poduzeca u kojima su Soncani bili uposleni bila je dobrostojeca, u Sonti je bilo dosta obrtnickih, ugostiteljskih i trgovackih radnji. Nitko nije ni pomisljao na nepodmirivanje obveza, ili na prestanak obavljanja djelatnosti. Zivjelo se lagodno, s lijepim perspektivama. Sonta je odisala mladoscu, ulice su odzvanjale od djecjeg smijeha. Mladi, obrazovani kadrovi, po okoncanju studija vracali su se u selo, zasnivali obitelji, posvecivali se svojoj profesiji. No rat sve to mijenja. U potrazi za boljim zivotom velik broj Soncana se iseljava u inostranstvo.
Prema dostupnim podacima od 1991. do 1998. godine iz Sonte se iselilo oko 350 obitelji, te oko 200 pojedinaca. Iseljavali su se mahom mladi i obrazovani kadrovi. Jedan dio Soncana mijenjao je kuce sa Srbima iz Hrvatske, a puno ih se otisnulo put Kanade, Australije, SAD, Njemacke... Danas povremeno dolaze na godisnje odmore da obidju svoju ostarjelu rodbinu koja jos odrzava zivot u Sonti.

SVETI LOVRO, djakon i mucenik (+258.)

Lovro je bio ucenik pape Siksta II., koji ga je zbog njegovih mladenackih vrlina, a osobito nevinosti, ljubio kao sto otac ljubi najboljega sina te ga, unatoc mladoj dobi, uvrstio medju sedmoricu uglednih rimskih djakona. Stovise, stavio ga je kao protodjakona svima na celo. Iskazavsi mu tako veliko povjerenje, Papa mu je prorekao da ga ceka teska borba za vjeru u Krista. A to je nesto sto mlado idealno srce samo pozeljeti moze. Papa mu je doslovno rekao: "Mene Gospodin stedi jer sam slab starac, no tebi je odredio slavnu pobjedu."

Nakon tih utjesnih i ohrabrujucih rijeci Papa je rekao djakonu Lovri neka povjereno mu crkveno blago podijeli siromasima. On je to poslusao te posao u Hipolitovu kucu, u kojoj je bila uboznica za siromahe sto ih je vec prije pomagao. Sve im je podijelio. Stoga je mogao za vrijeme Valerijanova progonstva, kad ga je sudac istrazitelj upitao za blago Crkve, uprti prst u siromahe te reci: "Evo blaga Crkve!" Na to je bio mucen, izbicevan te na rostilju spaljen. Nalazeci se na tom uzarenom strasnom mucilu, dobacio je okrutnom tiraninu: "Na jednoj sam strani pecen, okreni me na drugu!" Mucenistvo se sv. Lovre prema pouzdanim pisanim izvorima zbilo 10. augusta 258.

Rimokatolicka crkva gradjena 1807-1812 posvecena

Svetom Lovri

Proslavom Kirbaja posecase na 10.August 258. god.